Umor

Na stolu hrpa papira

Teške oči

Polako se sklapaju

Kad suze presuše

Nemam više suza za bol

Nemam ni snage

Sva moja snaga je otišla na sreću

Sve moje suze su rezervirane za šund romane

Presušili su tihi uzdasi

I topli pogledi

Presušile su čežnje i strahovi

Samo jedan je ostao

Strah od sreće

Jer znaj, danas sam sretna

#poezija

Poezija povratnika

Malo sam zahrđala.

U ovom biznisu pisanja.

Riječi ne hrle, ili hrle, ali bez reda, bez početka i konca.

Život je težak, ima dana koji se svode na posao-dućan-kuća-posao

Ima dana kad sve te korake radim mehanički, u žurbi, nesvjesna koliko je život lagan.

Ima dana kad te korake radim kao da idem protiv sebe, teške duše, još težih koraka, 

dok se mračno benzađe poput magle povija među mojim koracima.

Ne, magla je previše laka.

Beznađe je poput katrana, crna i rastopljena na ovoj prokletoj žegi.

Katrana, na koji se ljepe moji potplati, koji me vuče dolje, u svoju tminu,

a ja se otimam, i gorim. 

Život je nekad lijep, dok tabanamo s posla kući, vjetar popuhne kroz razgranate krošnje, a pod nogama latice, što donio ih je vjetar.

Nekad, ta budala, taj idiot od života, je mračni skot, strmoglava stijena i beznadna noć u kojoj tisuće paukova iz prikrajka gledaju, a zvuk siktanja prati svaki korak. 

I bježim, bježim nečujno, povlačim se u svijet riječi, a rječi nisu dovoljno. 

Ni kad su kao putokazi ni kad su kao neukrotiva rijeka, riječi su samo riječi. 

Eh bilo bi lako, da su riječi samo riječi, suze bi bile samo suze. A nisu, one su posljedice, one su katarza.

Dok se bol kovitla suze su izvor olakšanja. 

Bilo bi lako da su riječi samo riječi da nisu bajadera emocija, uzrok posljedica. 

Trabunjam... ili ne...

Za večeras dosta.

Dame i gospodo, Iluzija se vratila.

Poezija

Ovo nije poezija, ovo je priča o slomljenom peru.

Pisala sam davno blog i izgubila pristup. Stotine pjesama su nestale.

Nestala su pisma i crtice, 

Nestala su desetljeća snova i tuga.

Želim ponovno otkriti sebe.

S novim perom, novom olovkom.

I novim imenom.

#poezija

Retrospektiva

Nekad je lakše pisati u retrospektivi

Nekad je lakše čitati kasnije

Kad rane nisu svježe i osjetljive

Slušam mamu i mislim

Zaboravila si

Možda i bolje

U zaboravu je spas

Pjesma o sreći

Pjevaju li ptice jer su sretne?

Ili je njihov pjev zapravo krik bola?

Žmirkaju li zvijezde od sreće

Ili je njihovo žmirkanje znak umiranja

Svijet ide dalje i vrijeme i mjesto gube granice u znanosti

Kao ljubav i sreća kad ih želimo dotaknuti

Nekad pjevam, ne od sreće, niti od ljubavi

Već od čežnje, da čujem melodičan glas

Nekad pričam jer nemam koga slušati

Nekad se smiješim jer ne želim plakati

Sreća, neuhvatljiva, neumoljiva, nedodirljiva iluzija

Iluzija svih iluzija.

Kaligrafija

Počela sam jučer učiti kaligrafiju, zanimalo me to, davno pije 15 godina. Vježbala sam riku i rame jedno vrijeme i onda napustila sve, kao i obično zbog neke nove pustolovine.

Pustolovina ne mora biti putovanje Afrikom, Kineski zid i Crveni kanjon, pustolovina može biti tiha večer uz meku glazbu i kineski kist. 

Pustolovina je i slikanje uz jezero, u kafiću uz more.

Pustolovina može biti potraga za kaligrafskim perom. Da, to je posebna pustolovina u svijetu gdje je sve ready-made i čeka da zgrabiš umjesto da sam gradiš svoje pero. 

Dođe mi da nabavim šubler, bambus već imam i napravim svoje pero. Jedno sam napravila, za ink i wash, akvarel i tintu. 

Umjetnost je stalna potraga, stalna promjena, novo pero, nova tinta, nova knjiga.

Nema ova priča neki definitivni kraj. Kraj je samo početak nove pustolovine.

Mozaik

Kažu, šta je život? 

Odgovaraju, šaka jada.

Život je kapljica boje koja klizi sa kista

Život je kap vina što klizi niz grlo

Pjena na vrhu točenog piva

 I miris domaćeg soka od bazge

Život je previše bibera u kokošjoj juhi

Korak od početka, dva do kraja i sve ono između

Život je kamenčić u cipeli i etiketa na majici

Ponekad žulja, ali ne možemo pobjeći od njega

Život je panika na aerodromu i povratak na kolodvor mladosti

Život je let avionom i puzanje pod stolom

Život je mozaik boli i frustracija, sreće i hedonizma. 

I ponekad, ruka u mraku dok vodimo jednan drugoga.