Umor

Na stolu hrpa papira

Teške oči

Polako se sklapaju

Kad suze presuše

Nemam više suza za bol

Nemam ni snage

Sva moja snaga je otišla na sreću

Sve moje suze su rezervirane za šund romane

Presušili su tihi uzdasi

I topli pogledi

Presušile su čežnje i strahovi

Samo jedan je ostao

Strah od sreće

Jer znaj, danas sam sretna

#poezija

Poezija povratnika

Malo sam zahrđala.

U ovom biznisu pisanja.

Riječi ne hrle, ili hrle, ali bez reda, bez početka i konca.

Život je težak, ima dana koji se svode na posao-dućan-kuća-posao

Ima dana kad sve te korake radim mehanički, u žurbi, nesvjesna koliko je život lagan.

Ima dana kad te korake radim kao da idem protiv sebe, teške duše, još težih koraka, 

dok se mračno benzađe poput magle povija među mojim koracima.

Ne, magla je previše laka.

Beznađe je poput katrana, crna i rastopljena na ovoj prokletoj žegi.

Katrana, na koji se ljepe moji potplati, koji me vuče dolje, u svoju tminu,

a ja se otimam, i gorim. 

Život je nekad lijep, dok tabanamo s posla kući, vjetar popuhne kroz razgranate krošnje, a pod nogama latice, što donio ih je vjetar.

Nekad, ta budala, taj idiot od života, je mračni skot, strmoglava stijena i beznadna noć u kojoj tisuće paukova iz prikrajka gledaju, a zvuk siktanja prati svaki korak. 

I bježim, bježim nečujno, povlačim se u svijet riječi, a rječi nisu dovoljno. 

Ni kad su kao putokazi ni kad su kao neukrotiva rijeka, riječi su samo riječi. 

Eh bilo bi lako, da su riječi samo riječi, suze bi bile samo suze. A nisu, one su posljedice, one su katarza.

Dok se bol kovitla suze su izvor olakšanja. 

Bilo bi lako da su riječi samo riječi da nisu bajadera emocija, uzrok posljedica. 

Trabunjam... ili ne...

Za večeras dosta.

Dame i gospodo, Iluzija se vratila.

Poezija

Ovo nije poezija, ovo je priča o slomljenom peru.

Pisala sam davno blog i izgubila pristup. Stotine pjesama su nestale.

Nestala su pisma i crtice, 

Nestala su desetljeća snova i tuga.

Želim ponovno otkriti sebe.

S novim perom, novom olovkom.

I novim imenom.

#poezija

Retrospektiva

Nekad je lakše pisati u retrospektivi

Nekad je lakše čitati kasnije

Kad rane nisu svježe i osjetljive

Slušam mamu i mislim

Zaboravila si

Možda i bolje

U zaboravu je spas